Pristup povjerioca uprkos porodičnoj zabrani: član 364c ABGB u sudskoj dražbi

Prema članu 364c ABGB, ugovorna ili testamentarna zabrana otuđenja ili opterećenja u pravilu obavezuje samo prvog vlasnika. Nasljednici i drugi pravni sljednici nisu obavezani samo zato što su naslijedili nekretninu. Prema trećim osobama zabrana djeluje kada je ustanovljena između srodnika navedenih u normi i upisana u javnu zemljišnu knjigu.

Zato treba odvojiti dvije provjere. Prvo se ispituje da li odnos osoba i upis ispunjavaju uslove člana 364c. Zatim se ispituje šta taj upis znači u konkretnom izvršnom postupku. Upis nije samo privatni porodični dogovor, ali nije ni automatski odgovor na svako pitanje o izvršenju.

Član 133. EO predviđa sudsku dražbu nekretnine izvršenika radi izvršive novčane tražbine. On uređuje izvršni pristup vlasništvu izvršenika. Da li uknjižena porodična zabrana ograničava taj pristup, koji se prigovori mogu istaći i kakvo dejstvo ima dosuda ne može se odlučiti samo iz lista C.

U procjenu mogu ulaziti isprava, rang, položaj u postupku, datum upisa, prijedlog za izvršenje i sudska rješenja. Nije sigurno ni tvrditi da zabrana nikada nije važna, ni da svaki upis automatski sprečava dražbu.

Prije prijedloga povjerilac treba zabilježiti ne samo vlasnika i zemljišnoknjižni broj nego i prava i zabrane na nekretnini. Član 133. stav 2 EO govori o osobama sa stvarnim pravima i određenim upisanim pravima. Taj spisak ne zamjenjuje pravnu analizu, ali pokazuje koje osobe i isprave mogu biti važne u postupku.

Izvršna isprava, aktuelni dug, izvod iz zemljišne knjige, isprava o zabrani, rang i dokazi dostave trebaju biti u jednom spisu. Tek tada povjerilac može procijeniti koju izjavu ili prijedlog treba podnijeti izvršnom sudu. Upis se ne smije zanemariti, ali se bez analize ne treba tretirati ni kao nepremostiva prepreka.

Član 168. EO traži da dražbeni edikt navede, između ostalog, nekretninu, vrijednost, jamčevinu, najnižu ponudu, dokumente dostupne na uvid i terete koje kupac preuzima bez uračunavanja u najvišu ponudu. Uknjižena porodična zabrana zato se mora usporediti s ediktom i uslovima dražbe. Sam upis ne pokazuje kako ga sud tretira u postupku.

Član 183. EO uređuje da rješenje o dosudi označi nekretninu, kupca, ponudu i uslove. Član 207. EO zatim uređuje rizik, prihode i određene terete, kao i predaju i upis nakon ispunjenja uslova dražbe. Te korake ne treba svesti na tvrdnju da dosuda zabranu uvijek briše ili da ništa ne mijenja.

Korisnik zabrane treba sačuvati zemljišnoknjižno stanje, ispravu i svako sudsko obavještenje s datumom. Važno je da li zabrana proizlazi iz ugovora ili testamenta, između kojih osoba postoji i koji se konkretni korak izvršenja osporava.

Izvršenik treba sakupiti i rješenje o izvršenju, dostavu, edikt i prijedloge povjerioca. Porodična zabrana ne zamjenjuje provjeru tražbine, izvršne isprave ili stadija postupka. Ni činjenica da je nekretnina prenesena unutar porodice sama ne dokazuje određeno dejstvo bez čitanja isprave.

Ponuđač treba jasno razumjeti uslove koje sud navodi u ediktu i uslovima dražbe. To uključuje aktuelnu zemljišnu knjigu, navedene terete i pitanje da li upis u konkretnom postupku ostaje, prestaje ili zahtijeva posebno sudsko postupanje.

Ko se nakon dosude oslanja na određeno korištenje, predaju ili upis treba zajedno pročitati članove 183. i 207. EO i rješenje o dosudi. Dosuda je sudska odluka s uslovima. Ona ne zamjenjuje pregled isprava niti sama odgovara koja prava i tereti ostaju nakon dražbe.